Rimska astrologija

Rimljani su vjerovali da, u posebnim uvjetima, božanstva komuniciraju s njima, te otuda veliki broj proročanstava. Astrologija se širila u toku 3. stoljeća pr. Kr u dodiru sa grčkim kolonijama na jugu Italije.

Astrolozi koje su zvali „matematičarima“ ili „kaldejcima“nisu bili u potpunosti prihvaćeni. Ciceron, u svojoj „De divinatione“, kao i Lukrecije i Juvenal, žestoko su ih napadali. Najvatrenije pristalice astrologija je imala među stočarima, jer se jako dobro uklapala u njihovu koncepciju božanske uređenosti svijeta.

Istočnjačke ekspedicije, trgovačke veze sa Azijom, dovele su do razvoja astrologije, a u vrijeme Carstva ona je bila gotovo zanimanje.

Već su joj Cezar, Krasus i Ptolomej poklanjali svoje povjerenje.